Zakoni o snimanju u Hrvatskoj: privola svih strana, GDPR i kazne (2026.)

Hrvatska je jurisdikcija u kojoj je potrebna privola svih sudionika: snimanje privatno izgovorenih riječi bez privole kazneno je djelo prema članku 143. Kaznenog zakona (Kazneni zakon, NN 125/11), kažnjivo zatvorskom kaznom do tri godine. Provedba GDPR-a putem AZOP-a dodaje upravne novčane kazne uz svaku kaznenopravnu izloženost.

Pregled zakona o snimanju u Hrvatskoj

Hrvatska zahtijeva privolu svih sudionika prije snimanja bilo kojeg privatnog razgovora. Prema članku 143. Kaznenog zakona (Narodne novine, NN 125/11, kako je izmijenjen kroz NN 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22), snimanje privatno izgovorenih riječi druge osobe bez njezine privole kazneno je djelo kažnjivo zatvorskom kaznom do tri godine. Hrvatska nije jurisdikcija u kojoj sudjelovanje u razgovoru samo po sebi daje pravo na njegovo snimanje.

Opseg jurisdikcije: Ovaj članak obrađuje zakone o snimanju u Hrvatskoj, uključujući Kazneni zakon, Ustav Republike Hrvatske, Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/2018), Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 76/22), Zakon o kibernetičkoj sigurnosti (NN 14/24), Zakon o kaznenom postupku te Uredbu EU-a 2016/679 (GDPR). Ne obrađuje pojedinačno druge države članice EU-a; za širu usporedbu pogledajte zakone o snimanju u EU-u.

Pravni okvir djeluje na četiri razine: ustavna prava na privatnost (članci 35., 36. i 37. Ustava), kaznenopravne sankcije (članci 143., 144. i 144.a Kaznenog zakona), obveze zaštite podataka prema GDPR-u i hrvatskom zakonu o njegovoj provedbi, te preklapanje s Aktom EU-a o umjetnoj inteligenciji, koji je djelomično postao primjenjiv 2025. AZOP, nacionalno tijelo za zaštitu podataka, aktivno provodi propise i samo je tijekom 2025. izrekao gotovo 7 milijuna eura ukupnih upravnih novčanih kazni hrvatskim organizacijama.

Za posjetitelje, stanovnike i poduzeća koja posluju u Hrvatskoj, razumijevanje ovog slojevitog okvira je ključno. Jedno neovlašteno snimanje može istovremeno pokrenuti kazneni progon, upravne novčane kazne prema GDPR-u i građanske tužbe za naknadu štete.

Ustavni temelji zaštite privatnosti

Ustav Republike Hrvatske uspostavlja temeljno pravo na privatnost komunikacija kroz tri povezana članka koja sudovi koriste kao interpretativni temelj za sva ograničenja u pogledu snimanja.

Članak 35. jamči svim građanima poštovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Ova široka zaštita privatnosti služi kao ustavna osnova za ograničenja snimanja u Kaznenom zakonu i propisima o zaštiti podataka.

Članak 36. najizravnije je relevantna odredba. Njime se propisuje da su sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčene i nepovredive. Ograničenja su dopuštena samo kada su nužna za zaštitu nacionalne sigurnosti ili vođenje kaznenog postupka, i to isključivo na temelju zakona.

Članak 37. dodatno jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole osobe na koju se podaci odnose, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo pod uvjetima određenim zakonom. Korištenje osobnih podataka suprotno svrsi njihova prikupljanja izričito je zabranjeno.

Ova tri ustavna članka stvaraju snažnu temeljnu zaštitu na kojoj se dalje grade Kazneni zakon i propisi o zaštiti podataka. Hrvatski sudovi primjenjuju analizu proporcionalnosti prilikom ocjene je li snimanje povrijedilo ta prava, odmjeravajući interes privatnosti u odnosu na suprotstavljeni interes, poput javne odgovornosti ili sigurnosti.

Članak 143. Kaznenog zakona: neovlašteno zvučno snimanje i prisluškivanje

Članak 143. Kaznenog zakona (Neovlašteno zvučno snimanje i prisluškivanje) glavna je kaznenopravna odredba koja uređuje neovlašteno zvučno snimanje u Hrvatskoj. Nalazi se u glavi XIV. Kaznenog zakona, koja obuhvaća kaznena djela protiv privatnosti.

Stavak 1.: osnovno kazneno djelo

Tko neovlašteno zvučno snimi riječi koje je druga osoba izgovorila privatno, ili tko posebnim napravama koje mu nisu namijenjene neovlašteno prisluškuje privatno izgovorene riječi druge osobe, kaznit će se zatvorom do tri godine.

Ključna obilježja ovog kaznenog djela su:

• Riječi moraju biti privatno (nejavno) izgovorene (nejavno izgovorene riječi). Javne izjave, govori na javnim događanjima ili izjave dane na javnom forumu nisu zaštićeni.
• Snimanje ili prisluškivanje mora biti neovlašteno, što znači da je izvršeno bez privole osobe čije su riječi snimljene.
• Za prisluškivanje konkretno, počinitelj mora koristiti posebne naprave za presretanje riječi koje mu nisu namijenjene.

Ovaj stavak kriminalizira i čin snimanja i čin prisluškivanja. Samo korištenje uređaja za praćenje razgovora u kojem osoba nije sudionik dovoljno je za počinjenje ovog kaznenog djela, čak i bez stvaranja trajnog zapisa.

Stavak 2.: širenje snimki

Ista kazna do tri godine primjenjuje se na svakoga tko koristi neovlaštene snimke, učini ih dostupnima trećoj osobi, ili javno iznese prisluškivane riječi doslovno ili u njihovim bitnim obilježjima.

Čak i ako niste izradili izvornu snimku, možete kazneno odgovarati za:

• Puštanje snimke drugoj osobi
• Dijeljenje datoteke snimke bilo kojim putem, uključujući aplikacije za razmjenu poruka
• Objavljivanje sadržaja prisluškivanog razgovora
• Prenošenje sadržaja onoga što je čuto drugim osobama

Stavak 3.: pooštrenje za zlouporabu službenog položaja

Ako kazneno djelo počini službena osoba u obavljanju službene dužnosti ili izvršavanju javnih ovlasti, kazna se povećava na zatvor od šest mjeseci do pet godina.

Ova pooštrena kazna usmjerena je na državne službenike, policijske službenike i druge dužnosnike koji zlorabe svoj položaj radi provođenja neovlaštenog nadzora. Minimalna kazna od šest mjeseci odražava povećano povjerenje ukazano službenim osobama i veću štetu koja nastaje kada je to povjerenje povrijeđeno.

Stavak 4.: obrana javnog interesa

Kazneno djelo ne postoji ako su radnje poduzete u javnom interesu ili u drugom interesu koji prevladava nad interesom privatnosti snimljene osobe.

Hrvatski sudovi tumače ovu obranu usko. Sud mora odmjeriti konkretni javni interes ostvaren snimanjem u odnosu na pravo na privatnost snimljene osobe. Situacije u kojima je ova obrana priznata uključuju dokumentiranje ozbiljne kriminalne aktivnosti, prikupljanje dokaza o korupciji službenih osoba te zaštitu od neposredne prijetnje sigurnosti. Teret dokazivanja leži na osobi koja je izradila snimku.

Članak 144.: neovlašteno slikovno snimanje

Članak 144. (Neovlašteno slikovno snimanje) uređuje neovlašteno vizualno snimanje, uključujući fotografiranje i snimanje videa. Neovlašteno vizualno snimanje osobe u njezinu privatnom prostoru ili privatnom životu kažnjava se zatvorom do jedne godine za osnovni oblik djela. Ako se snimke podijele s trećim osobama ili učine javnima, kazna se povećava do tri godine.

Kao i kod zvučnog snimanja, djelo zahtijeva da snimanje bude neovlašteno i da je osoba imala razumno očekivanje privatnosti. Fotografiranje ili snimanje osobe na javnom mjestu tijekom obavljanja javnih aktivnosti u pravilu ne potpada pod ovu odredbu.

Voajerizam i neovlašteno dijeljenje intimnih snimki

Hrvatski Kazneni zakon uređuje dvije zasebne kategorije kaznenih djela protiv vizualne privatnosti koje nadilaze osnovnu zabranu iz članka 144.

Članak 144.a: neovlašteno dijeljenje intimnih snimki

Članak 144.a dodan je Kaznenom zakonu radi uređenja distribucije intimnih snimki bez privole (neovlašteno dijeljenje intimnih sadržaja, ponekad nazivano osvetničkom pornografijom). Odredba obuhvaća svakoga tko, zlorabeći odnos povjerenja i bez privole snimljene osobe, trećoj osobi učini dostupnom snimku seksualno eksplicitnog sadržaja koja je izvorno snimljena uz privolu te osobe za osobnu upotrebu, čime se povređuje njezina privatnost. Kazna je zatvor do jedne godine.

Ovo se kazneno djelo progoni samo na prijedlog žrtve, što znači da se kazneni postupak neće pokrenuti bez aktivne inicijative žrtve. Ključna obilježja koja razlikuju članak 144.a od osnovnog kaznenog djela iz članka 144. su: (1) izvorna snimka nastala je uz privolu; (2) počinitelj je zlorabio odnos povjerenja; i (3) distribucija je izvršena bez privole.

Članak 144.a ne obuhvaća situacije u kojima je i sama izvorna snimka nastala bez privole. Ako netko tajno snimi intimni sadržaj bez privole, to djelo potpada pod članak 144. (neovlašteno vizualno snimanje u privatnom okruženju). Članak 144.a odnosi se na zasebnu štetu zlouporabe prethodno privolom nastalog sadržaja kao oružja.

Preklapanje s GDPR-om

Distribucija intimnih snimki ujedno predstavlja obradu osjetljivih osobnih podataka prema GDPR-u, što znači da distributer istovremeno snosi kaznenu odgovornost prema članku 144.a i moguće upravne sankcije prema GDPR-u. AZOP može izreći kaznu neovisno o bilo kojem kaznenom postupku.

Zakoni o snimanju telefonskih poziva

Snimanje telefonskih razgovora u Hrvatskoj slijedi isti okvir privole svih sudionika kao i članak 143. Telefonski pozivi smatraju se privatnim komunikacijama, pa svi sudionici moraju dati privolu za snimanje.

Ako sudjelujete u telefonskom pozivu i snimite ga bez obavještavanja druge osobe, počinjujete kazneno djelo prema hrvatskom pravu. Ovo se primjenjuje bez obzira na to je li poziv upućen s fiksne linije, mobilnog telefona ili putem VoIP usluge (internetske telefonije).

Zakon o elektroničkim komunikacijama (NN 76/22) stupio je na snagu 12. srpnja 2022., zamijenivši prijašnji zakon iz 2008. Njime se provodi Europski zakonik elektroničkih komunikacija (Direktiva 2018/1972) i izričito uređuje povjerljivost elektroničkih komunikacija. Zakon zabranjuje neovlašteno presretanje; kazne za povredu odredbi o povjerljivosti dosežu do 132.720 eura.

Za poduzeća koja snimaju pozive korisnika, GDPR dodaje daljnje zahtjeve uz kaznenopravnu privolu. Prema članku 6. stavku 1. GDPR-a, poduzeće mora utvrditi valjanu pravnu osnovu za obradu osobnih podataka sadržanih u snimci poziva. AZOP je izričito provodio ovaj zahtjev, najvidljivije u svojoj odluci iz rujna 2024. kojom je bolnici izrekao kaznu od 190.000 eura zbog snimanja razgovora u pozivnom centru bez valjane pravne osnove i bez obavještavanja pozivatelja.

Snimanje razgovora uživo

Snimanje razgovora licem u lice u Hrvatskoj podliježe istim pravnim zahtjevima kao i snimanje telefonskih poziva. Svi sudionici moraju dati privolu da bi snimanje bilo zakonito.

Pojam "nejavno izgovorenih riječi" središnji je za primjenu članka 143. Riječi se smatraju nejavno izgovorenima kada su upućene određenoj osobi ili skupini u okolnostima u kojima govornik ima razumno očekivanje da će ih čuti samo namijenjena publika.

Primjeri nejavno izgovorenih riječi uključuju:

• Razgovor između dvije osobe u privatnom uredu
• Razgovor za stolom za vrijeme večere među prijateljima
• Savjetovanje između klijenta i stručnjaka
• Sastanak u sobi za sastanke, čak i ako vrata nisu zaključana

Razgovori u sljedećim kontekstima u pravilu se ne smatraju "nejavno izgovorenima":

• Javni govori ili prezentacije
• Izjave dane na javnim sastancima ili u državnim postupcima
• Komentari dani na javnom mjestu gdje ih svatko može čuti bez napora

Ova razlika je važna jer se članak 143. primjenjuje samo na nejavno izgovorene riječi. Snimanje govora političara na javnom skupu ne povlači kaznenu odgovornost prema ovom članku. Međutim, naknadni pristup tom političaru radi privatnog razgovora i njegovo snimanje bez privole bi je povlačilo.

Snimanje i nadzor na radnom mjestu

Hrvatska uređuje snimanje na radnom mjestu kroz preklapanje kaznenog prava, Zakona o radu (NN 93/14 i naknadne izmjene) te prava zaštite podataka. Poslodavci imaju posebne obveze prilikom uvođenja bilo kojeg oblika nadzora na radnom mjestu.

Videonadzor

Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18) sadrži posebne odredbe o videonadzoru na radnom mjestu. Poslodavci smiju postaviti kamere videonadzora samo ako:

• je videonadzor usklađen sa Zakonom o zaštiti na radu
• su zaposlenici unaprijed obaviješteni o videonadzoru
• je zaposlenicima dostavljena pisana obavijest prije donošenja odluke o postavljanju sustava
• videonadzor ne obuhvaća prostorije namijenjene odmoru, osobnoj higijeni ili presvlačenju

Zahtjevi u pogledu radničkog vijeća

Prema Zakonu o radu, poslodavci koji žele nadzirati zaposlenike moraju dobiti odobrenje radničkog vijeća. Ako radničko vijeće ili sindikalni povjerenik ne daju suglasnost, poslodavac može zatražiti odluku arbitražnog vijeća. Poslodavci moraju zaposlenicima dati pisanu obavijest o praksama nadzora prilikom zapošljavanja.

U travnju 2024. AZOP je izrekao kazne u rasponu od 500 do 4.000 eura sedmorici voditelja obrade koji nisu jasno obavijestili ispitanike o videonadzoru. Ovaj niz provedbenih mjera pokazuje da čak i tehnički zakoniti programi nadzora mogu izazvati upravne kazne kada nisu ispunjeni zahtjevi obavještavanja.

Ograničenja zvučnog snimanja

Zvučno snimanje na radnom mjestu podliježe istim kaznenopravnim ograničenjima kao i svako drugo privatno snimanje. Poslodavac koji snima razgovore zaposlenika bez privole izlaže se kaznenom progonu prema članku 143. Radno mjesto ne predstavlja iznimku od zahtjeva za privolom svih sudionika.

AZOP je proveo ovo načelo u svojoj odluci iz rujna 2024. kojom je bolnici u riječkoj regiji izrekao kaznu od 190.000 eura zbog snimanja telefonskih razgovora putem pozivnog centra bez dokazane valjane pravne osnove (čl. 6. st. 1. i čl. 5. st. 2. GDPR-a), propusta obavještavanja pozivatelja o snimanju (čl. 12. st. 1. i čl. 13. GDPR-a), neodređivanja rokova čuvanja (čl. 5. st. 1. točka (e) GDPR-a) te neuključivanja službenika za zaštitu podataka u to pitanje (čl. 38. st. 1. GDPR-a).

Sigurnost podataka za snimke

Poslodavci koji provode bilo kakvo ovlašteno snimanje ili nadzor moraju spriječiti neovlašteni pristup snimkama i zabranjeno im je emitiranje snimljenog materijala. Dužni su na zahtjev omogućiti pristup ovlaštenim inspektorima i regulatornim tijelima.

GDPR i okvir zaštite podataka

Kao država članica EU-a, Hrvatska podliježe Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR, Uredba 2016/679), koja dodaje sveobuhvatan sloj zaštite podataka uz kazneno pravo.

AZOP: nadzorno tijelo

Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP) nacionalno je nadzorno tijelo nadležno za provedbu GDPR-a u Hrvatskoj. AZOP istražuje pritužbe, provodi revizije i izriče upravne novčane kazne.

AZOP je 2025. pokazao naglo rastući intenzitet provedbe. Agencija je izrekla dvanaest upravnih novčanih kazni u ukupnom iznosu od 900.500 eura (bez kazne telekomunikacijskom operateru od 4,5 milijuna eura), pri čemu je ukupna provedbena godina dosegnula gotovo 7 milijuna eura u telekomunikacijama, bankarstvu, osiguranju, proizvodnji energije i klađenju. Najveća pojedinačna kazna u 2025. bila je 4,5 milijuna eura izrečenih telekomunikacijskom operateru zbog prijenosa osobnih podataka u treće zemlje bez valjanog instrumenta prijenosa, nedostatka transparentnosti prema ispitanicima, obrade osobnih iskaznica zaposlenika i kaznene evidencije bez pravne osnove te propusta u provedbi odgovarajućih prethodnih provjera izvršitelja obrade.

Zasebno je banci izrečena kazna od 1,5 milijuna eura zbog obrade osobnih podataka 433.922 korisnika bez pravne osnove.

Snimanje kao obrada podataka

Svako snimanje prepoznatljive osobe predstavlja obradu osobnih podataka prema GDPR-u. To znači da čak i kada je pribavljena kaznenopravna privola, onaj tko snima mora također ispuniti zahtjeve GDPR-a:

• Pravna osnova (članak 6.): Mora postojati valjana pravna osnova, poput privole, legitimnog interesa ili zakonske obveze.
• Transparentnost (članci 12. do 13.): Ispitanici moraju biti obaviješteni o snimanju, njegovoj svrsi, pravnoj osnovi, roku čuvanja i svojim pravima.
• Ograničenje svrhe (čl. 5. st. 1. točka (b)): Snimke se smiju koristiti samo u navedenu konkretnu svrhu.
• Ograničenje pohrane (čl. 5. st. 1. točka (e)): Snimke se ne smiju čuvati dulje nego što je nužno.
• Sigurnost (članak 32.): Odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere moraju štititi snimljene podatke.

Kazne prema GDPR-u

Povrede GDPR-a povezane sa snimanjem mogu rezultirati upravnim novčanim kaznama do 20 milijuna eura ili 4% godišnjeg globalnog prometa, ovisno o tome što je veće. Rekordna provedba AZOP-a u 2025. pokazuje da to nisu tek teoretski maksimumi.

Deepfake i sadržaj generiran umjetnom inteligencijom

Akt EU-a o umjetnoj inteligenciji (Uredba (EU) 2024/1689), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2024., uvodi nove obveze izravno relevantne za snimke generirane ili izmijenjene umjetnom inteligencijom.

Zabranjene prakse (na snazi od 2. veljače 2025.)

Članak 5. Akta o umjetnoj inteligenciji potpuno zabranjuje određene primjene umjetne inteligencije u svim državama članicama EU-a, uključujući Hrvatsku. Zabranjene prakse relevantne za snimanje uključuju:

• Biometrijsku identifikaciju na daljinu u stvarnom vremenu na javno dostupnim mjestima od strane tijela za provedbu zakona, uz uske iznimke za teška kaznena djela i nestale osobe (podložno dodatnom prijelaznom razdoblju prema posebnim odredbama o biometriji, produljenom do kolovoza 2027.).
• Neciljano prikupljanje (scraping) fotografija lica s interneta ili snimki videonadzora radi stvaranja ili proširenja baza podataka za prepoznavanje lica.

Transparentnost sintetičkog sadržaja (na snazi od 2. kolovoza 2025.)

Članak 50. Akta o umjetnoj inteligenciji zahtijeva da svaki sustav umjetne inteligencije koji generira ili bitno mijenja zvučni ili video sadržaj mora otkriti da je rezultat generiran umjetnom inteligencijom. Konkretno:

• Pružatelji sustava umjetne inteligencije koji generiraju deepfake video ili sintetički zvuk moraju osigurati da sadržaj bude jasno označen kao umjetno generiran ili izmijenjen.
• Ova obveza označavanja primjenjuje se na svaki sadržaj koji bi razumna osoba mogla zamijeniti za autentičnu snimku stvarnih osoba.
• Kazne za povredu zabranjenih praksi dosežu 35 milijuna eura ili 7% godišnjeg globalnog prometa.

Puna primjena pravila za visokorizične sustave umjetne inteligencije (koja obuhvaćaju mnoge sustave biometrijskog nadzora) počinje 2. kolovoza 2026., dok su obveze specifične za biometrijsku identifikaciju produljene do 2. kolovoza 2027.

Odnos prema domaćem kaznenom pravu

Akt EU-a o umjetnoj inteligenciji ne zamjenjuje hrvatsko kazneno pravo. Snimka generirana umjetnom inteligencijom osmišljena da lažno prikaže osobu kako izgovara nešto što nikada nije rekla može istovremeno povrijediti: članak 144. (neovlaštena vizualna/zvučna reprodukcija u privatnom okruženju), odredbe Kaznenog zakona o kleveti, te članak 50. Akta o umjetnoj inteligenciji. Primjenjuje se najzaštitniji sloj.

Praktične implikacije za poduzeća u Hrvatskoj

Svako hrvatsko ili strano poduzeće koje koristi alate umjetne inteligencije za generiranje sintetičkog zvučnog ili video sadržaja koji prikazuje stanovnike Hrvatske mora uspostaviti mehanizme označavanja usklađene s člankom 50. Alati koji generiraju sažetke sastanaka, klonove glasa ili video avatare potpadaju pod ove obveze kada bi se rezultat mogao zamijeniti za stvarnu snimku.

Snimanje policije i službenih osoba

Snimanje policijskih službenika i drugih službenih osoba tijekom obavljanja njihovih dužnosti u Hrvatskoj nije obuhvaćeno posebnim zakonskim dopuštenjem. Nijedan hrvatski zakon izričito ne dopušta niti zabranjuje građanima snimanje službenih osoba tijekom izvršavanja njihovih javnih funkcija.

Obrana javnog interesa iz članka 143. stavka 4. Kaznenog zakona pruža najrelevantniji pravni temelj za takva snimanja. Građanin koji, primjerice, snima uporabu sile od strane policijskog službenika mogao bi argumentirati da javni interes za odgovornost nadilazi interes privatnosti službenika u pogledu njegova postupanja tijekom obavljanja službene dužnosti. Hrvatski sudovi još nisu uspostavili definitivnu sudsku praksu o ovom konkretnom scenariju.

Primjenjuje se nekoliko načela iz postojećeg prava:

• Policijski službenici koji javno izvršavaju javne ovlasti imaju smanjeno očekivanje privatnosti u pogledu svog službenog postupanja, prema načelu proporcionalnosti izvedenom iz čl. 35. do 37. Ustava.
• Riječi koje službenik izgovori u isključivo javnom kontekstu (javno obraćanje, priopćenja) nisu "nejavno izgovorene" u smislu članka 143. i ne uživaju kaznenopravnu zaštitu.
• Riječi koje službenik izgovori u onome što razumno smatra privatnom komunikacijom (primjerice, tiho razgovarajući s kolegom) zadržavaju zaštitu iz članka 143.
• Snimka napravljena isključivo radi uznemiravanja ili zastrašivanja službenika, bez ikakve stvarne svrhe utvrđivanja odgovornosti, ne bi ispunjavala uvjete za obranu iz članka 143. stavka 4.

Predmet Europskog suda za ljudska prava Vučković protiv Hrvatske (zahtjev br. 58521/18, presuda iz 2022.) odnosio se na slobodu medija i postupanje službenih osoba, pružajući relevantan kontekst Europske konvencije. Svatko tko se oslanja na obranu javnog interesa trebao bi dokumentirati svrhu utvrđivanja odgovornosti prije nego što se na tu obranu pozove.

Najsigurniji praktični pristup: u svakoj situaciji koja uključuje policiju, budite transparentni da snimate, izjavite da to činite u javnom interesu i prestanite snimati ako vam to naloži sudska odluka ili zakonita naredba (a ne samo preferencija službenika).

Provedba zakona i zakonito presretanje komunikacija

Hrvatsko pravo predviđa okvir za zakonito presretanje komunikacija od strane tijela za provedbu zakona, ali samo uz strogi sudski nadzor uređen Zakonom o kaznenom postupku.

Prema članku 332. Zakona o kaznenom postupku, posebne dokazne radnje, uključujući presretanje komunikacija, mogu se odobriti za teška kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od pet ili više godina.

Ključni zahtjevi uključuju:

• Sudsko odobrenje: Sudac mora unaprijed odobriti presretanje.
• Zahtjev tužiteljstva: Presretanje mora zatražiti Državno odvjetništvo i mora se provoditi u skladu s uputama i Državnog odvjetništva i sudova.
• Proporcionalnost: Nadzor mora biti razmjeran težini kaznenog djela koje je predmet istrage.
• Vremenska ograničenja: Odobrenje se izdaje na određeno razdoblje i mora se obnoviti ako istraga zahtijeva nastavak nadzora.

Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) razmatrao je dopustivost sudski odobrenih presretanja u svojoj presudi od 9. prosinca 2016. u predmetu korupcijske afere Agram, koja je uključivala bivšeg gradonačelnika Zagreba Milana Bandića. Sud je presudio da su tajno snimljeni telefonski razgovori i tekstualne poruke pravno dopušteni dokazi, ukinuvši odluku Županijskog suda u Zagrebu koja je te dokaze proglasila nezakonito pribavljenima, jer je USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta) pravilno pribavio sudsko odobrenje. Ova presuda potvrđuje da sudski odobrena presretanja udovoljavaju članku 36. Ustava čak i kada osoba u tom trenutku nije bila svjesna nadzora.

Građanska odgovornost i naknada štete

Neovlašteno snimanje u Hrvatskoj stvara građansku odgovornost uz svaku kaznenopravnu izloženost.

Prema članku 82. GDPR-a, svaka osoba koja pretrpi imovinsku ili neimovinsku štetu kao posljedicu povrede GDPR-a ima pravo na naknadu od odgovornog voditelja ili izvršitelja obrade. Hrvatski sudovi još nisu izdali sudske smjernice o rasponu iznosa naknade povezane s GDPR-om. Ne postoji minimalni prag ozbiljnosti prije nego što naknada postane dostupna; čak i neimovinska šteta, poput uznemirenosti uzrokovane saznanjem da je privatni razgovor snimljen, može biti temelj tužbe.

Uz GDPR, opći građanskopravni okvir prema Zakonu o obveznim odnosima pruža temelj za potraživanje neimovinske štete zbog povrede osobnih prava, uključujući privatnost. Tužitelj koji dokaže da je neovlašteno snimanje naštetilo njegovu ugledu, uzrokovalo emocionalnu patnju ili otkrilo privatne informacije može tražiti naknadu prema ovom okviru neovisno o putu preko GDPR-a.

Kazneni postupak i građanska tužba za naknadu štete mogu teći paralelno. Osoba osuđena za kazneno djelo iz članka 143. može istovremeno biti izložena građanskoj tužbi žrtve za naknadu štete. Žrtva također može svoj imovinskopravni zahtjev pridružiti kaznenom postupku putem hrvatskog sustava imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku, čime se izbjegava potreba za podnošenjem zasebne građanske tužbe.

Sažetak kazni

Hrvatska propisuje sljedeće kazne za neovlašteno snimanje:

Ove kazne mogu se primjenjivati istovremeno. Osoba koja tajno snimi privatni razgovor, a zatim ga javno podijeli, može se suočiti s kaznenim progonom prema članku 143., upravnom novčanom kaznom AZOP-a prema GDPR-u te građanskom tužbom snimljene osobe za naknadu štete.

Usklađenost poslovanja sa snimanjem u Hrvatskoj

Poduzeća koja posluju u Hrvatskoj i snimaju komunikacije ili provode nadzor moraju uspostaviti sveobuhvatne okvire usklađenosti koji obuhvaćaju kazneno pravo, GDPR i sektorske propise.

Snimanje poziva

Poduzeća koja snimaju telefonske pozive korisnika ili zaposlenika moraju:

• Utvrditi valjanu pravnu osnovu prema članku 6. stavku 1. GDPR-a prije početka bilo kakvog snimanja
• Jasno i vidljivo obavijestiti pozivatelje na početku poziva da se razgovor snima
• Navesti svrhu snimanja (osiguranje kvalitete, usklađenost, edukacija, rješavanje sporova)
• Odrediti i dokumentirati rok čuvanja za sve snimke
• Uključiti službenika za zaštitu podataka u odluke o praksama snimanja
• Pružiti obavijest o privatnosti koja sadrži sve informacije potrebne prema članku 13. GDPR-a
• Provesti odgovarajuće sigurnosne mjere za zaštitu snimljenih podataka

AZOP je posebno ciljao povrede u vezi sa snimanjem poziva, čime je ovo područje usklađenosti postalo visokoprioritetno.

Videonadzor za poduzeća

Poduzeća koja koriste videonadzor moraju:

• Postaviti vidljivu oznaku kojom obavještavaju posjetitelje i zaposlenike da je videonadzor u funkciji
• Dokumentirati svrhu nadzora (sigurnost, zaštita imovine)
• Ograničiti postavljanje kamera kako bi se izbjegla privatna područja
• Odrediti rok čuvanja, obično ne dulji nego što je nužno za navedenu svrhu
• Provesti kontrole pristupa kako bi se spriječilo neovlašteno gledanje snimki

Obveze prema Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti za ključne subjekte

Za pružatelje telekomunikacijskih usluga, energetske operatere i druge subjekte klasificirane kao ključne ili važne prema Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti (NN 14/24), primjenjuju se dodatne obveze u pogledu sigurnosti komunikacijske infrastrukture. Ključni subjekti moraju provesti sigurnosne mjere određene Uredbom o kibernetičkoj sigurnosti i podliježu nadzoru Nacionalnog centra za kibernetičku sigurnost (NCSC).

Prekogranična razmatranja i razmatranja vezana uz europodručje

Hrvatski zakoni o snimanju primjenjuju se na svaku aktivnost snimanja koja se odvija na hrvatskom području ili uključuje ispitanike koji se nalaze u Hrvatskoj. Hrvatska je 1. siječnja 2023. pristupila europodručju. Poduzeća koja pružaju financijske usluge i podliježu obvezama snimanja poziva prema MiFID II i MiFIR moraju se uskladiti i s tim zahtjevima na razini EU-a i sa zahtjevima hrvatskog kaznenog prava o privoli prilikom snimanja poziva s hrvatskim klijentima.

Pravila o prekograničnom snimanju

Aktivnosti snimanja koje prelaze granice zahtijevaju analizu na više razina.

Za turiste i kratkoročne posjetitelje Hrvatske, hrvatsko kazneno pravo primjenjuje se na snimke napravljene na hrvatskom području bez obzira na državljanstvo ili prebivalište posjetitelja. Njemački ili američki turist koji u Dubrovniku snimi privatni razgovor bez privole druge strane podliježe člancima 143. i 144. hrvatskog Kaznenog zakona.

Za poduzeća, teritorijalni doseg GDPR-a proteže se na svaku obradu osobnih podataka pojedinaca koji se nalaze u Hrvatskoj, bez obzira na to gdje poduzeće ima sjedište. Američka tvrtka koja provodi udaljene razgovore za posao s hrvatskim kandidatima i snima te razgovore bez odgovarajućeg obavještavanja podliježe provedbi GDPR-a od strane AZOP-a.

Za prekogranične pozive u kojima je jedna strana u Hrvatskoj, a druga u inozemstvu, hrvatsko pravo primjenjuje se na obveze hrvatskog sudionika. Obveze strane osobe uređene su pravom njezine vlastite jurisdikcije. Oba skupa pravila mogu se primjenjivati istovremeno; strože pravilo uređuje postupanje hrvatske strane.

Direktiva o e-privatnosti (2002/58/EZ), provedena u Hrvatskoj putem Zakona o elektroničkim komunikacijama, primjenjuje se na povjerljivost elektroničkih komunikacija unutar EU-a bez obzira na to gdje se sudionici komunikacije fizički nalaze, sve dok komunikacije prolaze kroz mreže EU-a.

Usporedba s drugim europskim zemljama

Hrvatski okvir privole svih sudionika stroži je od mnogih europskih zemalja, ali nije jedinstven unutar EU-a.

Zemlje poput Njemačke (članak 201. Strafgesetzbucha) i Švicarske također zahtijevaju privolu svih sudionika za snimanje privatnih razgovora. Nasuprot tome, Italija primjenjuje načelo "sudjelovanja u dijalogu" koje omogućuje sudioniku razgovora da snima bez obavještavanja ostalih.

Hrvatske kaznenopravne sankcije u širem su smislu usklađene s drugim državama članicama EU-a. Maksimalna kazna od tri godine za osnovno neovlašteno snimanje usporediva je s Njemačkom i Austrijom. Pooštrena kazna za službene osobe (do pet godina) odražava hrvatski naglasak na sprječavanju zlouporabe službene ovlasti.

GDPR stvara jedinstvenu osnovu za upravnu provedbu u svim državama članicama EU-a. Prema mehanizmu jedinstvene kontaktne točke (one-stop-shop) iz GDPR-a, poduzeća čije je glavno sjedište u EU-u u drugoj državi članici mogu prvenstveno nadzirati tijelo te države, no AZOP zadržava nadležnost nad lokalnim hrvatskim ispitanicima i može djelovati samostalno u hitnim slučajevima.

Praktični savjeti za snimanje u Hrvatskoj

• Pribavite privolu svih strana prije snimanja. Hrvatska je jurisdikcija u kojoj je potrebna privola svih sudionika. Snimanje bilo kojeg privatnog razgovora bez znanja i pristanka svih uključenih osoba kazneno je djelo prema članku 143.
• Kada je moguće, pribavite pisanu privolu. Za poslovna snimanja, pisana privola ili jasno snimljena usmena potvrda na početku poziva pružaju najjaču pravnu zaštitu.
• Ažurirajte svoju usklađenost sa ZEK-om. Stari Zakon o elektroničkim komunikacijama iz 2008. zamijenjen je zakonom NN 76/22 u srpnju 2022. Ako vaša dokumentacija o usklađenosti i dalje upućuje na zakon iz 2008., ažurirajte je.
• Obrana javnog interesa je uska. Nemojte se oslanjati na članak 143. stavak 4. osim ako okolnosti jasno uključuju ozbiljnu nepravilnost ili neposrednu opasnost, i dokumentirajte svoju svrhu prije snimanja.
• Poduzeća moraju ići dalje od privole. Čak i uz privolu, GDPR zahtijeva dokumentiranu pravnu osnovu, obavijest o privatnosti, određene rokove čuvanja i odgovarajuće sigurnosne mjere.
• Označite sadržaj generiran umjetnom inteligencijom. Od kolovoza 2025., članak 50. Akta EU-a o umjetnoj inteligenciji zahtijeva označavanje kada je zvučni ili video sadržaj generiran ili bitno izmijenjen umjetnom inteligencijom. Propust označavanja nosi kazne do 35 milijuna eura ili 7% globalnog prometa.
• Nikada ne snimajte u privatnim prostorijama radnog mjesta. Prostorije za odmor, presvlačenje i osobnu higijenu strogo su zabranjene za bilo koji oblik nadzora.
• Za složene situacije obratite se hrvatskom odvjetniku. Isprepletenost kaznenog prava, GDPR-a, Zakona o radu i Akta o umjetnoj inteligenciji stvara nijansirane zahtjeve koji mogu zahtijevati stručni pravni savjet.
• Čuvajte snimke sigurnima. Svaka snimka koja sadrži osobne podatke mora biti zaštićena od neovlaštenog pristupa, gubitka ili otkrivanja prema članku 32. GDPR-a.

Zaključak

Hrvatska zadržava jedan od strožih europskih okvira privole za snimanje, zahtijevajući privolu svih sudionika za svako snimanje privatnih razgovora. Kazneni zakon podupire ovaj zahtjev značajnim kaznenopravnim sankcijama: zatvorom do tri godine za osnovna djela i do pet godina kada je uključena službena osoba. Dodavanjem članka 144.a 2023. kaznena odgovornost proširena je na neovlaštenu distribuciju intimnih snimki, čime je uklonjena praznina koju su i druge europske jurisdikcije nastojale zatvoriti posljednjih godina.

GDPR dodaje paralelan sloj provedbe putem AZOP-a. Provedbena aktivnost agencije u 2025., koja je dosegnula gotovo 7 milijuna eura ukupnih upravnih novčanih kazni, uključujući pojedinačnu rekordnu kaznu od 4,5 milijuna eura telekomunikacijskom operateru, pokazuje da je AZOP jedno od aktivnijih tijela za zaštitu podataka u srednjoj i istočnoj Europi. Akt EU-a o umjetnoj inteligenciji dodaje treći sloj, s obvezama označavanja deepfake sadržaja na snazi od kolovoza 2025. i punom primjenom pravila za visokorizičnu umjetnu inteligenciju od kolovoza 2026.

Za pojedince, poruka je jasna: nikada ne snimajte privatni razgovor u Hrvatskoj bez privole svih uključenih osoba. Za poduzeća, usklađenost zahtijeva izgradnju sveobuhvatnih okvira koji istovremeno zadovoljavaju kazneno pravo, GDPR i sektorske zahtjeve. Provedbena aktivnost i tužiteljstava i AZOP-a nastavlja rasti, a dodavanje obveza iz Akta o umjetnoj inteligenciji znači da će se okruženje usklađenosti nastaviti razvijati kroz 2026. i 2027.